BAROK
- 17. stoljeće
-potjeće od španjolske riječi barocco što znači biser nepravilna oblika; barokni stil je krajnje kičast
- manirizam = gongorizam i marinizam – stilska oznaka baroka, pokušaj da se uspostavi naglašenoneprirodan način izražavanja kao umjetnička konvecija
-obilježen gustom upotrebom figura (metafora, končeto, antiteza,...)
- više različitih razvojnih faza i tendencija
- raspinjanje svega onoga što je renesansa htjela
- barok = katolička obnova- značajke književnog baroka povezuju se s novim svjetonazorima
Lirika
- prolaznost vremena- raskoš izraza
- istinsko drhtanje pjesničke duše, hladnoća, nerazumljevanje
- Gongora – španj., začetnik gongorizma, nov pjesnički jezik, vlastita sintaksa, smiona metaforika(puna mitološke simbolike, nepristupačna neobrazovanom čitaocu) – poeme Samoće, Polifem i Galetea – Sat na zvoniku, Pješčani sat – pesimistične, prolaznost vremena
- Marino- tal. pjes., začetnik marinizma, izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata, stilskiizgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca– Pjevač –koristi končeto (utakmica slavuja i jeke) – Ljudski život – spoznaja o prolaznosti, nemir i tjeskoba u svijetu u kojem se smrt pojavljujekao sigurna realnost u eng. i fran. pjesnike tih stilova nazivaju lokalnim imenima
- Srednja Europa – Andreas Gryphius, Hofmann von Hofmannswaldau
Epika
– ep – Vergilije – religiozno ispravan, instruktivan, jasne teze, tema – aktualna i nacionalna,strukturno – čvrst s izbjegavanjem odlaska u bezbrojne epizode
- povijesne teme – Luzitanci Luisa de Comoesa
Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa – religiozno-historijska tematika, bogata epska radnja, ispreplićuse fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija
mitološki spjev od 45000 – Marinov “Adonis”
Drama
- melodrama i opera
- Calderon de la Barca - Život je san, Zalamejski sudac - raskošno dvorsko kazalište, djelanakićena bogatom metaforikom, teme – moralne i univeerzalne, manje brine o zaple-tima i raspletima radnje i veću pozornost posvećuje pojedincima (psihološki produbljenilikovi)
- Lope de Vega – pučke karakteristike,građa za drame – iz života, pozornost pridaje dinamiciradnje i zanimljivim zapletima
HRVATSKI BAROK
- poč. 17. st. do druge pol. 18. st.
- gotovo cijela Hrvatska
- vrlo dugo i osobito razdoblje
- pozitivno reagiranje na one općeeuro. tendencije koje danas obuhvaćamo terminom baroka
- književni je jezik nejedinstven i prilagođen govorima regija
- knjiž. je nastajala i razvijala se u 4 manje ili više samostalna regionalna knjiž. konteksta – glavni i najplodonosniji njezin prostor bio je Dubrovnik
Epika
- tradiciju baroknog epa utemeljuje I. Gundulić
- J. Palmotić Dionorić -Dubrovnik ponovljen-
- I. Kanavelić – Kralj Koloman
- A. Vitaljić – Ostan Božje ljubavi
- najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep Osman – po uzoru na Tassov Osl. Jeruzalem
-nabožno djelce Putni tovaruš Katarine Zrinjski
Lirika
- barok uvodi dubrov. pjes. Dž. Bunić Vučić (Plandovanja)- lirika s misaono-religioznim motivima – povezuju se i s udvaračkom retorikom
- ljubavni kanconjer I. Đurđevića - gustoća figurai manirano poigravanje dvonačnim lir. motivima – u pjesmama Ljubici suncu sličnoj Slici svojoj u ruci gospođe,...
- anakreontska lirika – F. Krsto Frankopan – napisao zbirku petrar. i barokne lirike
Gartlic za časkratiti
- Pavlinski zbornik kajkavskih liturgijskih i crkvenih pjesama
Drama
-commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga života (putujuće družine)
- tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić
- religiozna poema Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga
- pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima – DubravkaIvana Gundulića i Pavlimir Junija Palmotića
- komična poema I. Đurđevića Suze Marunkove
-leksikografijom se bavio Juraj Habdelić – napisao hrv.-lat. riječnik i nabožne knjige Zercalo Mariansko i Pervi oca našega Adama greh
- u usporedbi sa dubrovačkim, pojava baroka u ostalim regijama Hrv. djeluje siromašno
- važno je spomenuti ep Petra Zrin. Obcida sigetska , te pripovjednu poemu A. KanižlićaSveta Rožalija – utjecaj srednje euro. baroka
KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO U EURO. KNJIŽ.
- od sredine 17. do druge pol. 18. st
- ugledanje na grčku i rimsku antiku kao na nedvojbeni uzor
- umjetnikova zadaća – oponašati prir., narav – prikaz čovjeka kao moralnog bića- ideal – prikazati općeljudsko i prosjećno u čovjeku, izbjegavati posebno, specifično
- kriterij doličnosti, promjerenosti –franc.bienseance, eng.decorum
- vjera u razum – načela nisu izraz samo jednog vremena nego ih diktira razum
- zasićenost racionalizmom– prihvaćanje čitatelja – prisutno u romanima – pragmentalni romani
Epika
-najuglednija knjiž. vrsta – obrada tema iz antike - EP
- god. 1729. Voltaire objavljuje ep Henrijadu – velik pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja
- u Engleskoj u 18. st. Alexander Pope i Samuel Johnson pišu satire po uzoru na antiku
- romani – Defoe – ROBINSON CRUSOE, Swift – GULLIVEROVA PUTOVANJA
- u Eng. Richardsonovi epistoralni romani - Pameli i Clarissa – uzburkani osj. gl. junaka
Drama
- obrada tema iz antike, pridržavajući se i antičkih teorijskih načela (npr. jedinstvo radnje, vremena i mjesta)
ROMANTIZAM
-1. po. 19.st. – poč. 19.st
-knjiž. epoha između klasicizma i realizma koja istovremeno obuhvaća sve euro. zemlje i Ameriku – riječ se upotrebljava u obliku pridjeva romantičsn (odnosio se na knjiž. romanskihnaroda od sredneg vjeka do 19. st.
- mističnost, pustolovina, čudesno) preteča romantizma je J. J. Rousseau svojim romanom Julija ili ti nova Helena
OBILJEŽJA – ROMANTIZAM JE OPREKA KLASICIZMU
- romanti. pjesnici oduprli su se klasicističkoj ideji kontinuiteta, reda u literaturi unoseći nered inemir - umjesto klasic. razuma, romantičari nude dušu, umjesto načela oponašanja nude originalnost- odbacuju normirane i visokostilizirane pjesničke oblike te pišu u jednostavnijim formama
(originalnost umjetničkog stvaranja kroz romane, lirike, pripovjetke za razliku od klasic.oponašanja antike kroz tragedije i epove)
OBILJEŽJA EUROPSKOG ROMANTIZMA
- smisao i zanimanje za povijest; istraživanje narodne predaje, mitologija i folklora (proučavanje srednjeg vijeka, primitivnih naroda i egzotičnihmjesta); politički i socijalni angažman romantičara; isticanje osjećaja nasuprot razumu; isticanjeosobnog pjesničkog doživljaja i pjesničke slobode; novo poimanje ljepote; sloboda umjetničkogizražavanja i načelo originalnosti (nema uzora)
-djelimo ga na engl., franc., njem. i ruski romantizam
ENGLESKI ROMANTIZAM
-William Blakeom i Roberto Burnson – “jezerski pjesnici”,LIRSKE BALADE – zajedničko djelo- pjesnik posjeduje osjećajnost, maštu i ukus
- George Gordon Byron – sam živi život romantičarskog lika; BAJRONIZAM – “svjetska bol”, pesimistično shvaćanje da zlu u svijetu nema lijeka; PUTOVANJE CHILDEA HAROLDA – preko tog junaka spoznaje život; demonski junak nemirne duše koji vječno luta i ničime nijezadovoljan – uzor Ljermontovu i Puškinu; preko Haroldovog lika Byron govori o sebi
FRANCUSKI ROMANTIZAM
-pjesnici pišu za čitatelje čije emocije žele potaknuti; učinitiga sudioniokom svoje boli ili oduševljenja
Alphonse de Lamantire – “Meditacija” – povjesna zbirka pjesama - to djelo je odgovorilozahtjevu nove publike i nagovjetilo prevagu drugačijeg kniž. ukusa – uvodi pojam svjetske boli
NJEMAČKI ROMANTIZAM
nagovjestio ga je predromantički pokret Sturm und Drang(sila i pokret) – antiklasicistički pokret koji je u prvi plan stavljao osobnost pojedinca
-unutar tog pokreta se javljaju Goethe i Schiller (Goethe – Patnje mladog Werthera (roman u pismima, prikazuje sudbinu mladića i njegove zanose) i Schiller - Razbojnici (psihološka i politička drama, tema – moralna odgovornost i revolucionarna etika, tekst je pisan retorički))
-zatim slijedi faza Weimarske klasike (okretanje antičkim temama) i tek onda dolazi naraštajčistih romantičara
RUSKI ROMANTIZAM
- predstavnici – Puškin EVGENIJ ONJEGIN i Ljermontov JUNAK NAŠEG DOBA
AMERIČKI ROMANTIZAM
- Edgar Allan Poe – poezija, kratke priče, krimi proza- Poe spaja osjećajnost i strast s analitičkim duhom- poeziju kritizira simbol. struktura (Gavran – tema – smrt)- Poe spaja ružno i lijepo, groteskno i uzvišeno
REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI
-metoda stvaranja koju su afirmirali pisci različitih razdoblja i knjiž. epoha druge pol. 19.st
-započinje 1830. i traje do 1880.g. (realis – stvaran lat.)
-reakcija na romantizam – romantizam zanima ljubav, istraživanje povijesti, mistične teme dok su realisti preokupirani vremenom, mjestom tj. svakodnevicom, pišu romane
-romant. junak je sklon putovanjima, izražavanju osjećaja, pustolovinama, izdvojen je izdruštva za razliku od realističkog koji je povezan s društvom u kojem živi i vremenom ukojem živi – soc. je okarakteriziran, detaljno je opisan prostor u kojem živi, u kojem jesloju i portret, te etička karak
-real. pripovjedač – objektivan, iskazan glasom u trečem licu i nenazočan u radnni
-usmjeruje se prema svakodnevnoj ljudskoj stvarrnosti – predmet prikazivanja je ljudski život usvim njegovim pojavnim oblicima – socijalni problemi postaju gl. zaokupljenost pisaca, teživotne pojave prikazuju bez uljepšavanja
-realizam afirmira kao likove sve slojeve društva od uličara, pijanaca, kurtizana do najotmjenijegsvijeta; real. pisci prikazuju svoje likove u njihovim svakodnevnim životnim prostorima
-prostori nisu dekorativni detalji u strukturi djela – oni otkrivaju socijalnu pozadinu kojaodređuje karakter i ponašanje likova
-junak. real. proze nastoji proniknuti u društvene odnose koji ga odrežuju, želi doživjetiafirmaciju u društvu, promijeniti društvene odnose i čovjekov položaj u društvu
-realizam se kritički odnosi prema stvarnosti
-gl. knjiž. žanr – roman – proširuje se publika (žele znati više o svijetu u kojem žive)
-vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjiž. (romanopisci i novelisti)
PROTOREALIZAM – ŠENOINO DOBA
-razdoblje između ilirizma i čistog realizma
-1861. – dolazi do ukidanja Bachova apsolutizma i formiraju se tri stranke – UNIONISTIČKA – zalaže se za uniju s Mađarima, NARODNJAČKA – vladajuća, ujedinjenje s Austrijom iPRAVAŠKA – ujedinjenje Slav., Hrv. i Dalm.
-utemeljena je JAZU 1867., današnji HAZU pod pokroviteljstvom Strossmayera – zaslužan zarazvoj kulture u Hrvata; 1874. HRVATSKO SVEUČILIŠTE
-60-ih – hrv. knjiž. doživljava ozbiljnu krizu – više ne pišu – Demeter, Vraz, Sakcinski...
-Adolf Weber Tkalčević – prvi je počeo pisati književnu kritiku
-u to je vrijeme ipak bio puno razvijeniji kazališni život, i za to su zaslužna 3 imena – DIMITRIJE DEMETER – bio je prvi ravnatelj onda utemeljenog nacionalnog kazališta; JOSIPFROJDENREICH – on je bio glumac i autor drame Graničar, njegove predstave su bileomiljene među pukom i AUGUST ŠENOA – prvi je počeo kao ravnatelj kazališta uvoditi njem.i fran. građansku dramu (Shakespeare, Shiller, Mollier)
-značajni protorealisti – MIRKO BOGOVIĆ – urednik časopisa Neven – najvažniji časopis uvrijeme apsolutizma – napisao tri povijesne drame – Frankopan, Stjepan – posljednji kralj bosanski i Matija Gubec – preko povijesnih likova progovara o aktualnim pol. prilikama u Hrv.;LUKA BOTIĆ – romantične pripovjetke u stiju – Pobratimstvo, Vrijedna Mara; AUGUSTŠENOA – 1865. piše programski članak Naša književnost – objavljen je u časopisu Glasonoša
-Tomić – završio Šenoinu Kletvu
Značaj Šenoe za hrvatsku književnost
-glavna Šenoina zasluga je u tome što je uspio kajkavskom djelu Hrv. svojim popularnim djelimana štokavskom približiti novi knjiž. jezik
-također je zaslužan što je uspio ojačati građansku svijest stanovnika Zagreba u brojnim djelimagdje opisuje zagrebačku prošlost
-njegovi najpoznatiji romani su – Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Kletva (nedovršena), Branka,Čuvaj se Senjske ruke, Prosjak Luka
-pripovjetke – Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karanfil s pjesnikova groba
-povjestice – Kugina kuća, Kameni svatovi, Postolar i vrag, Propast Veneecije
-jedina drama mu je Ljubica i esej Naša književnost
-u Prijanu Lovri ustanovljava tzv. promjenjivi karakter (to je lik koji je na početku dobar, akasnije postaje zao zbog životnih okolnosti)
-s obzirom na taj kriterij njegova bismo djela mogli podjeliti na romantična i realistična – PrijanLovro, Prosjak Luka, Mladi Gospodin i sva ostala imaju pretežno romantičarske elemente
-jako mu je značajan roman Seljačka buna-na temelju njegovog viđenja tog događaja izgrađena je i naša predodžba o tome; tek je danasotkriveno da je on sve to više-manje izmislio, a on je tvrdio da je dugo kopao po arhivi
-u Zlatarevom zlatu paralelno teku dvije radnje – sukob plemića i građana Zagreba te ljubav plemića Pavla Gregorijanca i građanke Dore Krupićeve
-iako je to pretežno romantično djelo ono ima i realističnih elemenata (za neke likove na početkuopisa vidimo da su negativni, a onda vidimo da su krajnje pozitivni), ljubavna priča ne završava prema očekivanjima sretno
-u eseju Naša književnost ističe potrebu da pisci pišu što popularnije romane koje će ljudi htjetičitati, a ne da posežu za stranom literaturom (to kaže i u predgovoru Prijana Lovre)
REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
-nije u Hrvatskoj apstraktno čist
-smrću Šenoe 1881. po Antunu Barcu, po Prohaski i Ježiću 1880, zbog pojave nove književnegeneracije – Kumičića, Kovačića, Gjalskog – počinje realizam u Hrvatskoj
-politički okvir – položaj Hrv. u okviru A-U težak; ekonomsko propadanje, politička razjedinjenost, prodor kapitalističkih odnosa, u gradovima pojava modernog proletarijata,iseljavanje u strane zemlje, strani kapitalisti u gradovima
-teoretske osnove postavljene su već 70-ih g. 19.st. od strane A. Šenoe koji je iznio osnovnanačela realizma – socijalnu tematiku; objektivnu, neposrednu stvarnost; napuštanjesentimentalnosti i romantične senzacionalnosti u oblikovanju fabule
-vrste – roman i pripovijetka; važna pojava novele
-dvije orijentacije u pisanju romana – jedni slijede Turgenjeva i rusku realistič. školu, a drugiZolu i franc. knjiž.
-tematski krugovi – selo-grad (društveno-ekonomski odnosi); nacionalno-politički i univerzalni
-u djelima se obrađuje društvena problematika – prijelaz seljaka u grad (Kovačić, Kozarac, Novak), krize intelektualaca (Gjalski, Leskovar, Draženović), život naših društvenih slojeva – trgovaca i obrtnika (Kumičić, Novak), proletarijat (Vjenceslav Novak) te problem plemstva(Gjalski)
-80-ih godina najčešća tema je seoska stvarnost – raslojavanje sela, pojava zelenaša (lihvara),ekonomsko propadanje sela, emigracija seljaka (Kovačić, Kozarac, Turić)-seoska problematika prikazana je s regionalnim obilježjima – Zagorje (Kovačić, Gjalski), Lika(Turić, Draženović), Slavonija (Kozarac), Istra i Primorje (Kumičić, Novak)
-pojavljuju se seoske novele te se to razdoblje još naziva i kritički realizam
-90-ih godina – psihološko-etička, filozofska problematika – remeti se kronologija fabule,introspekcije i retrospekcije, naracija obogaćena lirikom, simbolikom, esejistikom; male epskevrste – roman je u pozadini
-prihološka novela, psihološki realizam
-časopisi značajni za to vrijeme su Vijenac koji je afirmirao Šenoa, preuzeo Fran Folnegović,Hrvatska vila – izrazito pravaški časopis – urednik Harambašić kasnije Kumičić, te Balkan,Slovinac, Iskra, Mlada Hrvatska
- 17. stoljeće
-potjeće od španjolske riječi barocco što znači biser nepravilna oblika; barokni stil je krajnje kičast
- manirizam = gongorizam i marinizam – stilska oznaka baroka, pokušaj da se uspostavi naglašenoneprirodan način izražavanja kao umjetnička konvecija
-obilježen gustom upotrebom figura (metafora, končeto, antiteza,...)
- više različitih razvojnih faza i tendencija
- raspinjanje svega onoga što je renesansa htjela
- barok = katolička obnova- značajke književnog baroka povezuju se s novim svjetonazorima
Lirika
- prolaznost vremena- raskoš izraza
- istinsko drhtanje pjesničke duše, hladnoća, nerazumljevanje
- Gongora – španj., začetnik gongorizma, nov pjesnički jezik, vlastita sintaksa, smiona metaforika(puna mitološke simbolike, nepristupačna neobrazovanom čitaocu) – poeme Samoće, Polifem i Galetea – Sat na zvoniku, Pješčani sat – pesimistične, prolaznost vremena
- Marino- tal. pjes., začetnik marinizma, izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata, stilskiizgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca– Pjevač –koristi končeto (utakmica slavuja i jeke) – Ljudski život – spoznaja o prolaznosti, nemir i tjeskoba u svijetu u kojem se smrt pojavljujekao sigurna realnost u eng. i fran. pjesnike tih stilova nazivaju lokalnim imenima
- Srednja Europa – Andreas Gryphius, Hofmann von Hofmannswaldau
Epika
– ep – Vergilije – religiozno ispravan, instruktivan, jasne teze, tema – aktualna i nacionalna,strukturno – čvrst s izbjegavanjem odlaska u bezbrojne epizode
- povijesne teme – Luzitanci Luisa de Comoesa
Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa – religiozno-historijska tematika, bogata epska radnja, ispreplićuse fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija
mitološki spjev od 45000 – Marinov “Adonis”
Drama
- melodrama i opera
- Calderon de la Barca - Život je san, Zalamejski sudac - raskošno dvorsko kazalište, djelanakićena bogatom metaforikom, teme – moralne i univeerzalne, manje brine o zaple-tima i raspletima radnje i veću pozornost posvećuje pojedincima (psihološki produbljenilikovi)
- Lope de Vega – pučke karakteristike,građa za drame – iz života, pozornost pridaje dinamiciradnje i zanimljivim zapletima
HRVATSKI BAROK
- poč. 17. st. do druge pol. 18. st.
- gotovo cijela Hrvatska
- vrlo dugo i osobito razdoblje
- pozitivno reagiranje na one općeeuro. tendencije koje danas obuhvaćamo terminom baroka
- književni je jezik nejedinstven i prilagođen govorima regija
- knjiž. je nastajala i razvijala se u 4 manje ili više samostalna regionalna knjiž. konteksta – glavni i najplodonosniji njezin prostor bio je Dubrovnik
Epika
- tradiciju baroknog epa utemeljuje I. Gundulić
- J. Palmotić Dionorić -Dubrovnik ponovljen-
- I. Kanavelić – Kralj Koloman
- A. Vitaljić – Ostan Božje ljubavi
- najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep Osman – po uzoru na Tassov Osl. Jeruzalem
-nabožno djelce Putni tovaruš Katarine Zrinjski
Lirika
- barok uvodi dubrov. pjes. Dž. Bunić Vučić (Plandovanja)- lirika s misaono-religioznim motivima – povezuju se i s udvaračkom retorikom
- ljubavni kanconjer I. Đurđevića - gustoća figurai manirano poigravanje dvonačnim lir. motivima – u pjesmama Ljubici suncu sličnoj Slici svojoj u ruci gospođe,...
- anakreontska lirika – F. Krsto Frankopan – napisao zbirku petrar. i barokne lirike
Gartlic za časkratiti
- Pavlinski zbornik kajkavskih liturgijskih i crkvenih pjesama
Drama
-commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga života (putujuće družine)
- tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić
- religiozna poema Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga
- pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima – DubravkaIvana Gundulića i Pavlimir Junija Palmotića
- komična poema I. Đurđevića Suze Marunkove
-leksikografijom se bavio Juraj Habdelić – napisao hrv.-lat. riječnik i nabožne knjige Zercalo Mariansko i Pervi oca našega Adama greh
- u usporedbi sa dubrovačkim, pojava baroka u ostalim regijama Hrv. djeluje siromašno
- važno je spomenuti ep Petra Zrin. Obcida sigetska , te pripovjednu poemu A. KanižlićaSveta Rožalija – utjecaj srednje euro. baroka
KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO U EURO. KNJIŽ.
- od sredine 17. do druge pol. 18. st
- ugledanje na grčku i rimsku antiku kao na nedvojbeni uzor
- umjetnikova zadaća – oponašati prir., narav – prikaz čovjeka kao moralnog bića- ideal – prikazati općeljudsko i prosjećno u čovjeku, izbjegavati posebno, specifično
- kriterij doličnosti, promjerenosti –franc.bienseance, eng.decorum
- vjera u razum – načela nisu izraz samo jednog vremena nego ih diktira razum
- zasićenost racionalizmom– prihvaćanje čitatelja – prisutno u romanima – pragmentalni romani
Epika
-najuglednija knjiž. vrsta – obrada tema iz antike - EP
- god. 1729. Voltaire objavljuje ep Henrijadu – velik pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja
- u Engleskoj u 18. st. Alexander Pope i Samuel Johnson pišu satire po uzoru na antiku
- romani – Defoe – ROBINSON CRUSOE, Swift – GULLIVEROVA PUTOVANJA
- u Eng. Richardsonovi epistoralni romani - Pameli i Clarissa – uzburkani osj. gl. junaka
Drama
- obrada tema iz antike, pridržavajući se i antičkih teorijskih načela (npr. jedinstvo radnje, vremena i mjesta)
ROMANTIZAM
-1. po. 19.st. – poč. 19.st
-knjiž. epoha između klasicizma i realizma koja istovremeno obuhvaća sve euro. zemlje i Ameriku – riječ se upotrebljava u obliku pridjeva romantičsn (odnosio se na knjiž. romanskihnaroda od sredneg vjeka do 19. st.
- mističnost, pustolovina, čudesno) preteča romantizma je J. J. Rousseau svojim romanom Julija ili ti nova Helena
OBILJEŽJA – ROMANTIZAM JE OPREKA KLASICIZMU
- romanti. pjesnici oduprli su se klasicističkoj ideji kontinuiteta, reda u literaturi unoseći nered inemir - umjesto klasic. razuma, romantičari nude dušu, umjesto načela oponašanja nude originalnost- odbacuju normirane i visokostilizirane pjesničke oblike te pišu u jednostavnijim formama
(originalnost umjetničkog stvaranja kroz romane, lirike, pripovjetke za razliku od klasic.oponašanja antike kroz tragedije i epove)
OBILJEŽJA EUROPSKOG ROMANTIZMA
- smisao i zanimanje za povijest; istraživanje narodne predaje, mitologija i folklora (proučavanje srednjeg vijeka, primitivnih naroda i egzotičnihmjesta); politički i socijalni angažman romantičara; isticanje osjećaja nasuprot razumu; isticanjeosobnog pjesničkog doživljaja i pjesničke slobode; novo poimanje ljepote; sloboda umjetničkogizražavanja i načelo originalnosti (nema uzora)
-djelimo ga na engl., franc., njem. i ruski romantizam
ENGLESKI ROMANTIZAM
-William Blakeom i Roberto Burnson – “jezerski pjesnici”,LIRSKE BALADE – zajedničko djelo- pjesnik posjeduje osjećajnost, maštu i ukus
- George Gordon Byron – sam živi život romantičarskog lika; BAJRONIZAM – “svjetska bol”, pesimistično shvaćanje da zlu u svijetu nema lijeka; PUTOVANJE CHILDEA HAROLDA – preko tog junaka spoznaje život; demonski junak nemirne duše koji vječno luta i ničime nijezadovoljan – uzor Ljermontovu i Puškinu; preko Haroldovog lika Byron govori o sebi
FRANCUSKI ROMANTIZAM
-pjesnici pišu za čitatelje čije emocije žele potaknuti; učinitiga sudioniokom svoje boli ili oduševljenja
Alphonse de Lamantire – “Meditacija” – povjesna zbirka pjesama - to djelo je odgovorilozahtjevu nove publike i nagovjetilo prevagu drugačijeg kniž. ukusa – uvodi pojam svjetske boli
NJEMAČKI ROMANTIZAM
nagovjestio ga je predromantički pokret Sturm und Drang(sila i pokret) – antiklasicistički pokret koji je u prvi plan stavljao osobnost pojedinca
-unutar tog pokreta se javljaju Goethe i Schiller (Goethe – Patnje mladog Werthera (roman u pismima, prikazuje sudbinu mladića i njegove zanose) i Schiller - Razbojnici (psihološka i politička drama, tema – moralna odgovornost i revolucionarna etika, tekst je pisan retorički))
-zatim slijedi faza Weimarske klasike (okretanje antičkim temama) i tek onda dolazi naraštajčistih romantičara
RUSKI ROMANTIZAM
- predstavnici – Puškin EVGENIJ ONJEGIN i Ljermontov JUNAK NAŠEG DOBA
AMERIČKI ROMANTIZAM
- Edgar Allan Poe – poezija, kratke priče, krimi proza- Poe spaja osjećajnost i strast s analitičkim duhom- poeziju kritizira simbol. struktura (Gavran – tema – smrt)- Poe spaja ružno i lijepo, groteskno i uzvišeno
REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI
-metoda stvaranja koju su afirmirali pisci različitih razdoblja i knjiž. epoha druge pol. 19.st
-započinje 1830. i traje do 1880.g. (realis – stvaran lat.)
-reakcija na romantizam – romantizam zanima ljubav, istraživanje povijesti, mistične teme dok su realisti preokupirani vremenom, mjestom tj. svakodnevicom, pišu romane
-romant. junak je sklon putovanjima, izražavanju osjećaja, pustolovinama, izdvojen je izdruštva za razliku od realističkog koji je povezan s društvom u kojem živi i vremenom ukojem živi – soc. je okarakteriziran, detaljno je opisan prostor u kojem živi, u kojem jesloju i portret, te etička karak
-real. pripovjedač – objektivan, iskazan glasom u trečem licu i nenazočan u radnni
-usmjeruje se prema svakodnevnoj ljudskoj stvarrnosti – predmet prikazivanja je ljudski život usvim njegovim pojavnim oblicima – socijalni problemi postaju gl. zaokupljenost pisaca, teživotne pojave prikazuju bez uljepšavanja
-realizam afirmira kao likove sve slojeve društva od uličara, pijanaca, kurtizana do najotmjenijegsvijeta; real. pisci prikazuju svoje likove u njihovim svakodnevnim životnim prostorima
-prostori nisu dekorativni detalji u strukturi djela – oni otkrivaju socijalnu pozadinu kojaodređuje karakter i ponašanje likova
-junak. real. proze nastoji proniknuti u društvene odnose koji ga odrežuju, želi doživjetiafirmaciju u društvu, promijeniti društvene odnose i čovjekov položaj u društvu
-realizam se kritički odnosi prema stvarnosti
-gl. knjiž. žanr – roman – proširuje se publika (žele znati više o svijetu u kojem žive)
-vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjiž. (romanopisci i novelisti)
PROTOREALIZAM – ŠENOINO DOBA
-razdoblje između ilirizma i čistog realizma
-1861. – dolazi do ukidanja Bachova apsolutizma i formiraju se tri stranke – UNIONISTIČKA – zalaže se za uniju s Mađarima, NARODNJAČKA – vladajuća, ujedinjenje s Austrijom iPRAVAŠKA – ujedinjenje Slav., Hrv. i Dalm.
-utemeljena je JAZU 1867., današnji HAZU pod pokroviteljstvom Strossmayera – zaslužan zarazvoj kulture u Hrvata; 1874. HRVATSKO SVEUČILIŠTE
-60-ih – hrv. knjiž. doživljava ozbiljnu krizu – više ne pišu – Demeter, Vraz, Sakcinski...
-Adolf Weber Tkalčević – prvi je počeo pisati književnu kritiku
-u to je vrijeme ipak bio puno razvijeniji kazališni život, i za to su zaslužna 3 imena – DIMITRIJE DEMETER – bio je prvi ravnatelj onda utemeljenog nacionalnog kazališta; JOSIPFROJDENREICH – on je bio glumac i autor drame Graničar, njegove predstave su bileomiljene među pukom i AUGUST ŠENOA – prvi je počeo kao ravnatelj kazališta uvoditi njem.i fran. građansku dramu (Shakespeare, Shiller, Mollier)
-značajni protorealisti – MIRKO BOGOVIĆ – urednik časopisa Neven – najvažniji časopis uvrijeme apsolutizma – napisao tri povijesne drame – Frankopan, Stjepan – posljednji kralj bosanski i Matija Gubec – preko povijesnih likova progovara o aktualnim pol. prilikama u Hrv.;LUKA BOTIĆ – romantične pripovjetke u stiju – Pobratimstvo, Vrijedna Mara; AUGUSTŠENOA – 1865. piše programski članak Naša književnost – objavljen je u časopisu Glasonoša
-Tomić – završio Šenoinu Kletvu
Značaj Šenoe za hrvatsku književnost
-glavna Šenoina zasluga je u tome što je uspio kajkavskom djelu Hrv. svojim popularnim djelimana štokavskom približiti novi knjiž. jezik
-također je zaslužan što je uspio ojačati građansku svijest stanovnika Zagreba u brojnim djelimagdje opisuje zagrebačku prošlost
-njegovi najpoznatiji romani su – Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Kletva (nedovršena), Branka,Čuvaj se Senjske ruke, Prosjak Luka
-pripovjetke – Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karanfil s pjesnikova groba
-povjestice – Kugina kuća, Kameni svatovi, Postolar i vrag, Propast Veneecije
-jedina drama mu je Ljubica i esej Naša književnost
-u Prijanu Lovri ustanovljava tzv. promjenjivi karakter (to je lik koji je na početku dobar, akasnije postaje zao zbog životnih okolnosti)
-s obzirom na taj kriterij njegova bismo djela mogli podjeliti na romantična i realistična – PrijanLovro, Prosjak Luka, Mladi Gospodin i sva ostala imaju pretežno romantičarske elemente
-jako mu je značajan roman Seljačka buna-na temelju njegovog viđenja tog događaja izgrađena je i naša predodžba o tome; tek je danasotkriveno da je on sve to više-manje izmislio, a on je tvrdio da je dugo kopao po arhivi
-u Zlatarevom zlatu paralelno teku dvije radnje – sukob plemića i građana Zagreba te ljubav plemića Pavla Gregorijanca i građanke Dore Krupićeve
-iako je to pretežno romantično djelo ono ima i realističnih elemenata (za neke likove na početkuopisa vidimo da su negativni, a onda vidimo da su krajnje pozitivni), ljubavna priča ne završava prema očekivanjima sretno
-u eseju Naša književnost ističe potrebu da pisci pišu što popularnije romane koje će ljudi htjetičitati, a ne da posežu za stranom literaturom (to kaže i u predgovoru Prijana Lovre)
REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
-nije u Hrvatskoj apstraktno čist
-smrću Šenoe 1881. po Antunu Barcu, po Prohaski i Ježiću 1880, zbog pojave nove književnegeneracije – Kumičića, Kovačića, Gjalskog – počinje realizam u Hrvatskoj
-politički okvir – položaj Hrv. u okviru A-U težak; ekonomsko propadanje, politička razjedinjenost, prodor kapitalističkih odnosa, u gradovima pojava modernog proletarijata,iseljavanje u strane zemlje, strani kapitalisti u gradovima
-teoretske osnove postavljene su već 70-ih g. 19.st. od strane A. Šenoe koji je iznio osnovnanačela realizma – socijalnu tematiku; objektivnu, neposrednu stvarnost; napuštanjesentimentalnosti i romantične senzacionalnosti u oblikovanju fabule
-vrste – roman i pripovijetka; važna pojava novele
-dvije orijentacije u pisanju romana – jedni slijede Turgenjeva i rusku realistič. školu, a drugiZolu i franc. knjiž.
-tematski krugovi – selo-grad (društveno-ekonomski odnosi); nacionalno-politički i univerzalni
-u djelima se obrađuje društvena problematika – prijelaz seljaka u grad (Kovačić, Kozarac, Novak), krize intelektualaca (Gjalski, Leskovar, Draženović), život naših društvenih slojeva – trgovaca i obrtnika (Kumičić, Novak), proletarijat (Vjenceslav Novak) te problem plemstva(Gjalski)
-80-ih godina najčešća tema je seoska stvarnost – raslojavanje sela, pojava zelenaša (lihvara),ekonomsko propadanje sela, emigracija seljaka (Kovačić, Kozarac, Turić)-seoska problematika prikazana je s regionalnim obilježjima – Zagorje (Kovačić, Gjalski), Lika(Turić, Draženović), Slavonija (Kozarac), Istra i Primorje (Kumičić, Novak)
-pojavljuju se seoske novele te se to razdoblje još naziva i kritički realizam
-90-ih godina – psihološko-etička, filozofska problematika – remeti se kronologija fabule,introspekcije i retrospekcije, naracija obogaćena lirikom, simbolikom, esejistikom; male epskevrste – roman je u pozadini
-prihološka novela, psihološki realizam
-časopisi značajni za to vrijeme su Vijenac koji je afirmirao Šenoa, preuzeo Fran Folnegović,Hrvatska vila – izrazito pravaški časopis – urednik Harambašić kasnije Kumičić, te Balkan,Slovinac, Iskra, Mlada Hrvatska