Antun Šoljan, Kratki izlet
Antun Šoljan je hrvatski pjesnik, pripovjedač, dramatičar, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija i urednik triju časopisa. Rođen je u Beogradu, 1932. godine. Obitelj mu potiče iz Starog Grada na Hvaru, ali djetinjstvo provodi u Beogradu. Osnovnu školu polazio je u Pančevu i Slavnoskom Brodu, gimnaziju u Zagrebu, a diplomirao je engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književni opus mu obilježava ironija, eskapizam, društveno-moralne preokupacije i angažiranost. Prevodio je s engleskog, njemačkog i ruskog jezika. Napisao je četiri romana od kojih je najvažniji “Kratki izlet”, a njegov prvi roman “Izdajice” je jedna od najznačajnijih proznih knjiga krugovaške generacije. Umire u Zagrebu, 1993. godine kao profesionalni književnik.
Naslov romana: "Za druge, znao sam, nema više pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti, ostavljeni u bespuću, izgubljeni. Za njih više ništa nije moglo početi ispočetka, kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo što je za Roka bio samo kratak izlet, za njih je bilo konačno putovanje nakon kojeg se ne putuje više."
Tri tematska plana romana: - roman s egzistencijalističkom temom
- roman o izgubljenoj generaciji(model proze u trapericama)
- politička alegorija
Egzistencijalistička simbolika: - putovanje - potraga za identitetom, traženje smisla života
- prepreke na putu - životni problemi, odluke i izbori
- kružno gibanje - uzaludnost života
- kratki izlet = život
Vrsta: egzistencijalistički roman (s elementima drugih proznih modela)
Kompozicija: - uokvirena pripovjedačevim razmišljanjima o Roku
- kronološki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskog romana
Likovi: - pripovjedač: mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
- Roko
- ostali članovi ekspedicije (Petar, Vladimir, Ivan, Ofelije, krčmar...)
- stari fratar
Kratak sadržaj:
Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pođe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaći stare građevine i freske. Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaći stari grad Gradine. Vozeći se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da će im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke. Najprije su došli do nekog pustog gradića u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je. Zatim je ekipa naišla na neku staru krčmu, čiji je vlasnik bio neki čudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poći dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuća, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo čudno, no on je rekao kako će tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlučile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeći im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante počeo urlati na Roka, govoreći mu da je on kriv što su završili usred ničega. Odluči sam otići. Nakon prolaska je kroz mračni, jezivi hodnik uspio doći na čistinu i vratiti se kući. Nijednog od članova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaći.
Antun Šoljan je hrvatski pjesnik, pripovjedač, dramatičar, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija i urednik triju časopisa. Rođen je u Beogradu, 1932. godine. Obitelj mu potiče iz Starog Grada na Hvaru, ali djetinjstvo provodi u Beogradu. Osnovnu školu polazio je u Pančevu i Slavnoskom Brodu, gimnaziju u Zagrebu, a diplomirao je engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književni opus mu obilježava ironija, eskapizam, društveno-moralne preokupacije i angažiranost. Prevodio je s engleskog, njemačkog i ruskog jezika. Napisao je četiri romana od kojih je najvažniji “Kratki izlet”, a njegov prvi roman “Izdajice” je jedna od najznačajnijih proznih knjiga krugovaške generacije. Umire u Zagrebu, 1993. godine kao profesionalni književnik.
Naslov romana: "Za druge, znao sam, nema više pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti, ostavljeni u bespuću, izgubljeni. Za njih više ništa nije moglo početi ispočetka, kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo što je za Roka bio samo kratak izlet, za njih je bilo konačno putovanje nakon kojeg se ne putuje više."
Tri tematska plana romana: - roman s egzistencijalističkom temom
- roman o izgubljenoj generaciji(model proze u trapericama)
- politička alegorija
Egzistencijalistička simbolika: - putovanje - potraga za identitetom, traženje smisla života
- prepreke na putu - životni problemi, odluke i izbori
- kružno gibanje - uzaludnost života
- kratki izlet = život
Vrsta: egzistencijalistički roman (s elementima drugih proznih modela)
Kompozicija: - uokvirena pripovjedačevim razmišljanjima o Roku
- kronološki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskog romana
Likovi: - pripovjedač: mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
- Roko
- ostali članovi ekspedicije (Petar, Vladimir, Ivan, Ofelije, krčmar...)
- stari fratar
Kratak sadržaj:
Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pođe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaći stare građevine i freske. Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaći stari grad Gradine. Vozeći se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da će im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke. Najprije su došli do nekog pustog gradića u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je. Zatim je ekipa naišla na neku staru krčmu, čiji je vlasnik bio neki čudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poći dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuća, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo čudno, no on je rekao kako će tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlučile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeći im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante počeo urlati na Roka, govoreći mu da je on kriv što su završili usred ničega. Odluči sam otići. Nakon prolaska je kroz mračni, jezivi hodnik uspio doći na čistinu i vratiti se kući. Nijednog od članova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaći.