Edgar Allan Poe (Boston, Massachusetts, SAD, 19. siječnja 1809. - Baltimore, Maryland, SAD, 7. listopada 1849.), rođen kao Edgar Poe, bio je američki pisac, pjesnik, urednik i književni kritičar iz doba američkog romantizma.
Tema: čovjekova svijest i podsvijest
Ton novele: stalno smjenjivanje racionalnog i iracionalnog
Likovi - pisac, njegova supruga, mačak
Pisac - Uvijek je bio poznat kao popustljiv i nježan čovjek, obožavao je životinje i svoju suprugu, no u jednom je trenutku života nešto puklo u njemu i postao je hladnokrvni ubojica.
Pluton
Veliki i mudar crni mačak. Slijedio je gospodara svugdje po kući, a ovaj se sam brinuo o njemu i hranio ga
Iracionalni motivi:
- ugriz mačka (demon koji ulazi u pripovjedača)
- požar u noći
- divovski lik mačka s omčom oko vrata na zidu koji nije srušen u požaru
- pojava drugog crnog mačka
- bijela mrlja koja sve vise lici vješalima
-zazidani mačak koji otkriva ubojstvo
Kompozicija:
Uvodni dio: (ispovijest čovjeka koji čeka izvršenje smrtne kazne) ali sutra mi je umrijeti,i danas zelim olaksati sebi dušu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu, jednostavno, sažeto i bez popratnih primjedbi, niz običnih svakidašnjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uzašavala - ta su me zbivanja mučila - ta su me zbivanja uništila. Središnji dio: (retrospekicija) - psihološka analiza glavnoga lika: - zloduh neumjerenosti (alkohol) - duh nastranosti(čini ono sto zna da ne smije) -privrženost drugoga mačka u pripovjedaču izaziva ljutnju, a potom i mržnju - zločin(silazak u podrum) - reakcija zločinca: hladnokrvno planiranje kako se riješit ženina tijela - otkrivanje zločina: pripovjedač se ne može oteti pobjedničkom raspoloženju i kuca po zidu u kojem je zazidao suprugu
Pripovjedač se od dobra čovjeka i ljubitelja životinja pod utjecajem alkohola i duha nastranosti pretvorio u drugačiju osobu. Promjena u pripovjedačevu karakteru ključni je trenutak u noveli.
Završni dio: (obrat) - nakon kucanja po zidu iznutra se čuje plač pa krik: jezovit, ali pobjednički (kao iz pakla od prokletih duša ili od zlih duhova koji se raduju muci tih duša). Policajci ruše zid: vide leš, a na njegovoj glavi crvenih, razjapjenih usta i s jednim jedinim, rasplamsalim okom, sjedila je ona gnusna zvijer čija me prepredenost namamila na umorstvo, i čiji me izdajnički glas izručio krvniku.
Kratak sadržaj:
U ovoj je pripovijesti autor vrlo uvjerljivo i precizno opisao ljudsku sklonost bezrazložnom nanošenju zla, bez pravog motiva. Međutim, Poe iznosi samo činjenice, a ne ispituje ih u moralnom smislu. Pripovijest je napisana kao unutrašnji monolog pripovjedača. Junak ove priče bio je nježan i popustljiv kao dječak. Vrlo je volio životinje i brinuo se o njima. To je činio i u muževnoj dobi. Oženio je djevojku srodne duše, i bio je sretan. Od mnogih kućnih ljubimaca, crni je mačak Pluton bio najprivrženiji svom gospodaru. Međutim, junak naše priče počinje piti, postaje rob alkohola i počinje propadati, i fizički, i psihički. U stanju pijanstva počinje zlostavljati svoju ženu, pa čak i svog mezimca, crnog mačka. Čak mu je nožićem, u naletu bijesa i mržnje, nožićem iskopao oko. Razdražen grizodušjem, hladnokrvno i okrutno ga je objesio o granu drveta. Tada su se njegove nevolje počele nagomilavati. Izgorjela mu je kuća, propalo imanje, a uza sve to još ga je razdraživala prisutnost nekog jednookog crnog mačka, kojeg je jedne noći našao u krčmi. On ga ja neprestano pratio, kao živa opomena na počinjeno zlodjelo. Teške more pritiskale su ga i na javi i u snu. Mrzovolja je prerasla u mržnju prema svemu živome. Uz takvoga čovjeka, najviše je patila njegova žena. Jednom prilikom, u podrumu stare zgrade u kojoj su živjeli, umjesto mačka, sjekirom je usmrtio ženu koja je htjela zaustaviti udarac namijenjen mačku. Umjesto kajanja i očajanja zbog zločina koji je počinio, smišljao je kako ukloniti leš. Odlučio ga je zazidati u podrumu. Potrudio se da zid sačuva prvobitan izgled. Pošao je u potragu za svojimmučiteljem, crnim mačkom, ali ga nije našao. Četvrtog dana nakon ubojstva došla je policija, pomno pregledala svaki kutak, ali bez rezultata. Naš je junak, u svojoj slavodobitnosti što nije otkriven, štapom pokucao po zidu da uvjeri policiju kako su zidovi čvrsti. Tada se dogodilo nešto neočekivano. Iz zida, kao iz groba, začulo se jecanje koje je preraslo u abnormalne krikove i vrisak. Kad je policija raskopala zid, povrh glave mrtve žene čučala je odvratna životinja koja me svojim lukavstvom zavela na ubojstvo, a svojim doušničkim glasom predala “krvniku”.Naš junak nije ni znao da je u tu grobnicu zazidao i mačka.